Odlično! Evo jednog mogućeg scenarija, inspirisanog biblijskim kontekstom odakle potiče slična odredba (npr. Ponovljeni zakon 23:7-8, koji se odnosi na Edomce i Egipćane, dok se za Amonce i Moavce kaže da ni deseto koleno ne može ući). Za potrebe drame, uzećemo malo slobode.
Naziv scene: ZAKON NADE
Likovi:
JOSIJA: Starješina ili sveštenik, oko 60 godina, mudar i pravedan.
RUBEN: Mladić iz zajednice, oko 25 godina, pomalo sumnjičav.
TAMARA: Mlada žena iz zajednice, oko 25 godina, saosećajnija.
ELIJAV: Stranac prve generacije, oko 50 godina, radi teške poslove na ivici naselja. Izgleda umorno, ali dostojanstveno.
SARA: Elijevova žena, oko 45 godina, tiha i povučena.
DAVID: Elijevov sin (druga generacija), oko 20 godina, rođen u ovoj zemlji, radi sa ocem. Gleda čežnjivo ka centru zajednice.
MALI ISAK: Elijevov unuk (buduća treća generacija), oko 5 godina, igra se blizu svojih roditelja.
NAROD: Ostali članovi zajednice okupljeni na saboru.
Mjesto radnje: Otvoreni prostor na ulazu u selo ili grad, gdje se održavaju sabori i objavljuju zakoni. Može biti trg ili proplanak blizu svetinje. Sunčan dan.
Vrijeme radnje: Drevno doba, Izrael.
SCENA
EXT. SABORNO MJESTO - DAN
Sunce obasjava okupljeni NAROD. U centru, na blagom uzvišenju, stoji JOSIJA, držeći svitak. Pored njega su mlađi članovi zajednice, RUBEN i TAMARA.
Sa strane, na ivici okupljenog mnoštva, gotovo neprimjetno, stoje ELIJAV i SARA. Njihov sin DAVID je malo bliže, ali i dalje na distanci, gledajući ka JOSIJI. Mali ISAK se nevino igra prašinom kraj Davidovih nogu.
JOSIJA podiže ruku tražeći tišinu.
> (Glasno i jasno)
> Braćo i sestre, čujte riječi zakona koje nam Gospod daje da nas vode u pravdi i milosti!
Narod se utišava. Ruben gleda pomalo sumnjičavo prema Elijavovoj porodici, dok Tamara baca pogled pun saosećanja.
> ...Sedmo: Nećeš nepravedno postupati prema došljaku koji boravi među vama, jer i sami bijaste došljaci u zemlji tuđinskoj. Pamtićete dobrotu, ali i čuvati čistotu zajednice svoje...
JOSIJA zastaje, podiže pogled sa svitka i gleda ka narodu, a onda njegov pogled na trenutak preleti preko Elijava, Davida i malog Isaka.
> Osmo: Sinovi koji se rode od njih u trećem koljenu neka dolaze u sabor Gospodnji.
Muk.
Neki iz naroda se zgledaju. Ruben blago širi oči, kao da nije očekivao takvu odredbu. Tamara se diskretno osmehuje.
ELIJAV podiže glavu. Na njegovom licu, umor kao da na trenutak ustupa mesto iznenađenju i zračku nade. SARA ga gleda, a oči joj se cakle.
DAVID, koji je pažljivo slušao, spušta pogled na svog malog sina ISAKA koji se bezbrižno igra. Na Davidovom licu se vidi mešavina tuge (jer on i njegov otac još ne mogu u potpunosti da pripadaju) i ponosa (zbog budućnosti njegovog sina).
> Čuješ li, sine? Tvoji sinovi... oni će moći.
Mali ISAK, ne razumijevajući, podiže pogled ka ocu i osmjehuje se.
JOSIJA spušta svitak.
> Tako govori Gospod. Neka se ovaj zakon poštuje, za dobrobit svih nas i za slavu Njegovu.
Narod počinje tiho da žamori, neki odobravajući, neki još uvijek nesigurni. Ali zakon je proglašen.
Elijav spušta ruku na Davidovo rame. David klima glavom, a pogled mu je uprt u daljinu, ka centru zajednice, ka mestu gde će jednog dana njegovi potomci slobodno stajati.
Scena se polako zatamnjuje, fokusirajući se na malog ISAKA, simbol trećeg koljena i nade u buduće prihvatanje.
[KRAJ SCENE]
